Sunday, December 23, 2012

Milivoje Božić

Rodjen 1923 godine, bio član Titove pratnje i prvi Srbin sa Grand Prix licencom za formulu 1.
Karijeru započeo u  bmw-u 328 iz 1938 godine kog je vozio četiri godine dok auto bukvalno nije počeo da se raspada i više nije bio za trke.
Kako nije mogao da ostavi trke posle tog bmw-a Milivoje se oprobao i u motociklizmu. Kupio je neki polovni bmw sa prikolicom i odmah osvojio vicešampionsku titulu 1957 godine.
1958 godine dobija porše 1500 RS ili 550 Spyder kako je još nosio oznaku,  koji je po nekim pričama naknadno i specijelno napravljen za njega obzirom da je cela serija od 30 komada bila unapred rasprodata. Glavni "krivac" za kupovinu tog automobila  bio je prof. Mihajlo Borisavljević (kasnijie profesor na mašinskom fakultetu u Beogradu) koji je studirao u Berlinu zajedno sa Ferdinandom Poršeom i najverovatnije najkvalitetniji i najcenjeniji stručnjak za motore i automobile sa naših prostora.  Njemu je bila poverena misija pregovora oko kupovine tog sportskog poršea za Milivoja Božića. Takodje stoji i priča da je lično Tito kupio i poklonio taj auto Božiću jer mu je ovaj spasao život u jednoj saobraćajnoj situaciji.
Kada je porše stigao bio je čudo od trkačkog auta u to vreme, 1500ccm 135 konja i lagana i aerodinamična karoserija obećavali su rezultate.
Milivoje Božić porsche 550 spyder

U početku je bilo problema sa automobilom, na prvoj trci u Opatiji ostao je bez kvačila ali su ubrzo krenuli uspesi. Pobeda na trci u Budimpešti mu je donela posebno priznanje za atraktivnu vožnju.
1959. godine Božić dobija pozive iz inostranstva da nastupa na Evropskim takmičenjima.
Prva trka te godine je bila u Monci. Obzirom da nije imao pomoć Jugoslovenskog auto saveza Božić je za ovu trku morao da se snadje i sam obezebedi gume koje su mu bile neophodne za ovu trku. Iz svog džepa je izdvojio 60.000 lira za nove gume a obzirom da je na trku išao sa suprugom i mehaničarem morali su da se snadju za hranu i spavanje jer više nisu imali novca.
Milivoje je odvezao samo pet krugova na treningu i izašao sa staze kako bi sačuvao gume za trku, mnogima nije bilo jasno kako neko ko vozi porše nema para za gume ali na žalost bilo je tako. Trku je završio na trećem mestu.
Bitna trka te godine je bila u Insbruku na kojoj je Milivoje morao da da sve od sebe kako bi se pokazao u najboljem svetlu i možda tako sebi obezbedi egzistenciju u ovom sportu i bude primećen od strane nekih bitnih ljudi vezanih za auto sport tog vremena.
Njegov porše je bio već dve godine star, motor spreman za reparaciju kao i ostali elementi ali Božić se nije predavao, vozio na granicama izdrzljivosti automobila i po cenu "crkvanja" motora trku završio na drugoj poziciji iza Fogela u tada novijem i jačem poršeu ali i ista takva dva automobila ostavio iza sebe.
 Posle trke šef trkačkog odeljenja poršea mu je prišao i upitao ga šta je od prepravki radio na svom autu kad se tako dobro plasirao na šta je Milivoje odgovorio sa osmehom rekavši da nije ništa radjeno i da su u Jugoslaviji delovi za takav automobili gotovo nemogući za pronaći.
Posle sedam dana je iz poršea stiglo pismo u kome su još jednom pohvalili Božićevu vožnju i ponudili mu da svoj auto dotera kod njih na besplatnu reparaciju.
Sledeće dve godine Božić je nastavio da vozi istim tempom, 1961 godine je morao da odveze pet obaveznih trka kako bi stekao plasman u 10 najboljih u Evropi i tako sebi obezebedio licencu za formulu 1.
Na poslednjoj trci u Salcburgu Božić je na treningu izleteo i slupao svoj porše. Kad se već pomirio sa tim da je sve završeno sto se ove tke i plasmana tiče, od jednog Austrijanca dobija delove koje treba da spakuje na svoj automobil kako bi sutra mogao da učestvuje na trci. Cele noći se radilo na autu i spasavalo sta se spasti moze tako da je sutra ipak uspeo da se pojavi na trci i završi na 5. mestu sto mu je bilo dovoljno za plasmanu u 10 najboljih na kraju sezone.
Tako je i stekao grand prix licencu koja mu je uručena u Cirihu 1961 godine i time postao prvi Jugosloven sa ovom licencom.
Kada se činilo da je njegova Evropska karijera tek počela i da će se tek redjati uspesi Božić je napustio automobilizam bar neko vreme.
 Njegov porše, u prilično lošem stanju posle udesa, auto moto savez je kasnije prodao italijanskom kolekcionaru, tačnije zamenili su ga za neki fiat 850.
Milivoje Božić pored svog poršea, Klagenfurt 1960
Božić i Čarls Vogele, Kalgenfurt 1960
 Božić je 70ih godina opet krenuo u takmičenja ali ovoga puta na domaćoj sceni, prvo sa fićom a zatim i zastavom 101 i nastavio da redja uspehe. Karijeru je završio u jednoj zastavi 101 radjenoj u Nemačkoj kod Hermana za grupu 2 ali ipak taj automobil nije mogao da se nosi sa konkurencijom u klasi i time je trkačka karijera Milivoja Božića definitivno završena.
Milivoje Božić preminuo je 1991 godine.
Milivoje sa osvojenim peharima i priznanjima

2 comments:

Unknown said...

Na fotografiji gde Milivoje Bozic stoji ipred Porsea, koji je na prikolici, osoba koja cuci pored i nesto srafi je Prof. Mihajlo Borisavljevic.

wishxy said...

Strana na Fejsbuku posvećena Milivoju Božiću
www.facebook.com/MilivojeBozic